beats by dre cheap

Dobra vila ( 7 dio)

Pokušavao sam joj objasniti da dobre vile obično ne ubijaju ljude.

-„ Dobre vile pomažu ljudima. A ti si prije par dana ubila neku djevojku.“

-„ Da. Ali pomogla sam tebi tako što sam ju ubila.“

  „Dobra“ osoba ne bi nekoga tako hladnokrvno ubila. Bez obzira na sve.“

Nije uopće shvatila šta sam joj rekao.

„ Ne razumijem stvarno. Ja sam tebi htjela učiniti dobro. Rekoh ti već da me ljudi koji me ne mogu vidjeti ne zanimaju. A i u tim pričama koje mi pokazuješ vidi se da dobra vila ne pripada svakome. Netko ima svoju dobru vilu koja samo njemu pomaže, a drugi ljudi ju također ne zanimaju. Tako i ti imaš mene.“

„ Ali rekla si da te i neka druga djeca mogu vidjeti.“

„ Pa dobro. Onda nisam samo tvoja dobra vila. Možda sam dobra vila potlačenih i tužnih ljudi.“

Ispričala mi je priču o troje djece. Kako je jednoj pomogla da leti i kako je njihovu mamu pretvorila u fotografiju. Mislio sam da se šali sa mnom, ali ona je bila mrtva ozbiljna. Da li uopće ima smisao za humor?

„ I nije ti žao zbog djece? Zbog njihove mame?“

„ Pa tužna sam što su me otjerali. Ali sljedeći puta ću sve napraviti bolje pa će im biti drago zbog mene.“

Pričala mi je slične priče o djeci kojima je pokušavala pomoći. Čudi me kako je dalje mogla biti tako optimistična.

„ Nikada se ne kaješ zbog stvari koje si uradila?“

„Šta znači ta riječ?“

Nisam znao kako objasniti… ali podsjećalo me je na nešto. Na jednu osobu ili stvorenje koje ne može osjećati kajanje nego samo tugu? Ili je tako možda kod svih ljudi. Da im jedan dan bude žao zbog nečega groznog šta su uradili, a da to sutra opet odmah zaborave.

I dalje mi je ona bila enigma. Plašio sam se da i mene neće pretvoriti u neku glupost, ali nekako sam se osjećao slobodno. Oduvijek sam želio umrijeti i sada mi ona tu želju može ispuniti. Ali to sam ostavio kao zadnju opciju. Počeo sam nju ispitivati o njenim željama:

„ Zar samo želiš pomagati drugima? Zar ne želiš, recimo putovati oko svijeta. Ti bi to mogla brzo postići. Možeš letjeti gdje god želiš, raditi šta god hoćeš. Mogla bi posjetiti Afriku i gledati slonove i lavove“

„Lavove?“ reče ona i pretvori se u lava ispred mene. Pokušala je nešto reći ali čuo se samo nevjerojatno glasan urlik. Nisam se uplašio jer to nitko osim mene nije mogao čuti. Rukom sam prešao kroz njeno krzno.  Nisam znao da lavovi predu kao mačke. Samo puno glasnije… imalo je smirujući utjecaj na mene. Shvaćam zašto samo leže kraj drugih i spavaju po cijeli dan.Opet se pretvorila u lijepu djevojku koja je sada bila naslonjena na mene.

„ Ja mogu postati bilo kakva životinja. Stvarna ili nestvarna“ reče ona „ I to mi nije nimalo zanimljivo. Ne mogu pričati sa životinjama. Opet bih se osjećala samo.“

„ Ako te ne zanimaju čuda prirode zar ne želiš onda makar vidjeti velike gradove? Čuda koja su ljudi napravili?“

„ Zašto bih otišla u druge gradove?“ reče ona. „ Svuda je isto. Svuda su ljudi.“

„ Možda negdje ima još ljudi poput mene? Ili boljih?“

„ Imaš pravo. Potražit ću ih možda nekada. Ima dovoljno vremena za sve. Iako ne znam šta tebi nedostaje i kako netko može biti bolji za mene. Važno je samo da se lijepo ponašaju prema meni  da me mogu vidjeti i sretna sam. I.. kako ćemo sutra mučiti ljude?“

 

Smišljali smo razne načine od tada. Nikada mi policija nije mogla ništa. Bez obzira koliko puta nekome opadne kosa, otkažu noge ili jednostavno nestane. Naravno pazili smo da ne pretjeramo, ali shvatili smo da nema razloga da pazimo. Prebačen sma u drugu školu i vila je prvo i dalje pravila dar mar u stroj školi a novu smo za sada ostavili na miru da se ništa ne bi povezalo sa mnom. Iako je i ta mjera opreza možda pretjerana. Nije da smo bili u nekom filmu sa pametnim detektivima. Šansa da se nešto od ovoga poveže sa mnom je bila nikakva.  U novoj školi su se djeca počela ljepše prema meni ponašati iako meni  i dalje nije išlo pričanje sa njima. Jedna djevojka mi se približila , brinula se zbog groznih događaja koje sam vidio. Zamalo se nisam nasmijao onda ali inače ja uvijek i djelujem tužno tako da su ljudi moje ponašanje sada povezivali sa traumatičnim doživljajima i imali su potpuno razumijevanje za moju šutnju i stidljivost. Čak sam pokušavao pričati sa njima sve vše i više. Jednog dana je vila došla do moje nove škole i otkinula je ruke jednom dječaku koji mi se približio. Viknuo sam na nju  u tom trenutku.

„zašto si to uradila?“ pitao sam je kasnije.

„Pa žalio si se kako imaš male ruke i kako te zbog toga ignoria ona djevojka. Pa sma mu ljepo otkinula ruke.“

„ Nemoj to više uraditit. On se čak lijepo ponašao prema meni. A ine možeš svako me ruke otkinuti. Sada mi je u novom razredu sve u redu. Nema potrebe da više nekoga ubijaš tamo“

„opet nisi sretan. TO znam.“

„ kako to znaš? Nisi nikada bila sretna niti si nekome donjela sreću do sada.“

„ Znam to jer s ibio sretniji kada si privi puta pričao sa mnom. Sada nisi sretan kao onda . Samo više nisi u velikoj patnji ali moj posao još nije gotov.“

 

Trebao sma znati šta će ona učiniiti ako ne može drgim ljudima otkinuti ruke. … promjenit će moje ruke.“

 

 

„ Znao sam da je on čudovište. Pogledajte samo šta je moj sin htio uraditi“ Pokazivao je na predmet koji je držao rukom u vis da ga svi mogu vidjeti.

To je moj otac rekao par stranica ranije. U ruci je držao ogromnu šapu. Moju novu ruku koju sma našao na sebi kada sam se probudio. Otpala je od mojeg tijela nakon užasnih bolova i sada sam se nalazio u kolima hitne pomoći. Vila je došla kraj mene.

 

„Gdje si bila? Zašto odmah nisi došla?“ rekao sma zadnjim snagama.

„Izvini. Bila sam zaposljena sam onom djecom. Sve nije baš najbolje prošlo. ali tebe još mogu popraviti . Niš ne brini.“ Reče ona. Bila je smirena kao i uvijek. Moja muka ju nije dirala.

 

„Nemoj . samo me uspavaj. Baci prah na mene koji će me uspavati. Prevše me ovo boli. Onda bi prvi puta ličila na dobru vilu.“ Znao sam da će to onda odmah uraditi. Biti prava vila je ipak bila njena najveća želja.

Prah se stvarno pojavio . možda ovaj puta vidljv za svakoga jer sam primjećivao da i vozač hitne pomoći pada u san.

 

Bacila sam taj prah i slučajno je zahvatio i vozača koji je izletio s ceste i svi su umrijeli. Još jedna neuspješan dan za mene.

 

Zle priče
http://zzzzzzz.blogger.ba
28/10/2015 12:18