beats by dre cheap

DOBRA VILA ( Drugi dio)

Dobio sam kritiku da su mi postovi često previše dugački. je li ovo sada previše kratko? koja je po vama optimalna dužina? ovo je malo više od jedne a4 stranice.



Pokušavala sam pričati s njima ali nije išlo. Nisam mogla izgovoriti jasne riječi iako je djeci bilo jasno da pokušavam pričati s njima. Na kraju su samo kimnuli ramenima i otišli u školu. Pratila sam ih do škole i imala sam sreće. Jedan prozor u kojoj se nalazila jedna od tih troje djece je bio otvoren. Uletjela sam u učionicu ukrala jednu olovku i opet pobjegla. Čekala sam ju u njenoj sobi. Htjela sam se pretvoriti u drugi oblik i onda napisati poruku ali nekako me je bilo strah da me onda više neće vidjeti. Možda me samo kao gavrana mogu vidjeti.

Nakon dugo vremena djevojčica je ušla u svoju sobu. Bila je sretna kada me je vidjela i brzo je pozvala svojeg brata i sestru.

„ Ovo je isto kao kod Poea!“ reče ona. „ samo još bolje… pogledajte ! Drži olovku u kljunu . pisat će nam poruku!“

Nisam znala tko je taj tip o kojem pričaju ali pokušala sam pisati. Imala sam vremena dok ona nije tu i brzo sam uspjela napisati par riječi. :

„ŽELIM VAM POMOĆI“

„Ovo je naša dobra vila“ reče najmlađa djevojčica. Plakala je od sreće a ja sam napokon znala šta sam. Dobra vila. Otkad sam došla na svijet privlačila su me nesretna djeca i željela sam im pomoći.

„ Možda nam može ispuniti želje.“ Reče dječak. „ Znate već kako to ide. Možda imao svatko po jednu želju. Ukupno tri.“

Mogu im ispuniti milijun želja ako je to u mojim mogućnostima, ali prije nego što sam uspjela napisati odgovor odlučili su izaći vani i polako razmišljati o svemu. Pitali su mene da li ću ići s njima i ja sam oduševljeno mahnula krilima. Bila sam tako sretna. Kada su krenuli niz stubište dočekala ih je mama koja ih je opet počela tući. Nisam čula razlog ali vidjela sam da su djevojčice krvave. Sakrili su se iza kuće.

„ Znam prvu želju“ reče najstarija djevojčica. „ Čekajte me.“ Otišla je natrag u kuću iako se tamo nalazila njena mama… kada se vratila nosila je jedan tinejdžerski časopis i krvarila je još više. Našla je članak u kojem se opisivala savršena mama. Kakve sve kvalitete ima, kako se ponašala prema svojoj kćeri itd. Nalazila se i njena fotografija. Jako lijepa žena. Djevojčica je pogledala prema meni i izrekla prvu želju:

„ Želim da moja mama bude ista kao žena na ovoj fotografiji!“ . Držala je časopis ispred mene. Zapamtila sam detalje i uletjela sam u kuću. Pretvorila sam mamu u 170cm veliku fotografiju te žene.

Vratila sam se po djecu i ona su potrčala da vide svoju novu mamu!

Djevojčica je plakala. „ Željela sam da ona bude takva osoba. Kao ta žena iz članka. Ne fotografija.“

Dječak je fotografiju poderao na sto djelića i to jako polako.

„ Nema veze. Po meni je ona napravila dobar posao. Barem više nema mame koja će nas tući. Sada će nam samo još oca morat ubiti. To će biti moja želja.“

„ Mama nas je voljela!“ reče najmlađa djevojčica. „ Nekada je tako dobra prema nama.  Znate da jeste. Nije zaslužila ovo.“

„ Ne treba nam takva ljubav. Mučila bi nas pa tješila cijeli život. Krivila je nas za svoj život. E pa super. Sada ga više nema.“ Reče dječak.

Izašli su vani na svjež zrak, a ja za njima.

„ ne želim ubijati „ reče najmlađa djevojčica „ želim letjeti!“

Kao što nisam mogla utjecati na ljudski um , tj promijeniti karakter njihove majke tako nisam mogla i dati sposobnosti ljudima da lete. Mogla bih joj dati ogromna krila i smanjiti težinu kostiju ali to onda još nisam znala, zato sam se pretvorila u svoj pravi oblik, razdužila svoje ruke, uhvatila djevojčicu i podigla ju u zrak.  Nosila sam ju iznad sebe, čak ni previše brzo da se djevojčica ne bi uplašila. Ali ona je počela vrištati, isto kao i drugih dvoje djece. Dječak je potrčao prema meni i udario me je .

„ Spusti je! „ molim te „ Spusti je! Taj njegov udarac mu je slomio ruku a ja sam se zbog njega toliko uplašila da sam djevojčicu slučajno spustila. Pala je od krov jedne zgrade i skotrljala se dolje. Stvorila sam sebi noge i potrčala sam da joj pomognem.

„Ne!“ reče najstarija djevojčica. „ Molim te otiđi. Pusti nas“

Počela sam plakati što je samo još više uplašilo djevojčicu. Pretvorila sam se u gavrana i odletjela sam . Onu grešku sa mamom sam shvatila ali zašto ih je letenje tako uplašilo? Ali ipak udlučila sam da ću sve to nekako ispraviti ipak sam ja njihova Dobra Vila.

Zle priče
http://zzzzzzz.blogger.ba
20/04/2015 18:35