Zle priče

e mail adresa : benzzzzzzz86@gmail.com


26.02.2016.

Dobra vila 8 dio

Hodala sam kroz grad i plakala, usput sam ubila jednog čovjeka koji je prošao kraj mene da se malo smirim. Hodala sma dalje i prema meni je išao još jedan čovjek. Taman kada sma ga krenula ubiti on mi je rekao : „ Ti si dobra vila zar ne?“. „Možeš me vidjeti ? Kako znaš tko sma ja?“ „Ja mogu vidjeti budućnost“ reće taj čovjek ispred mene. „ predvidjeo sam da će me danas netko ubiti, ali vidio sam i tvoja ostala djela. Znam da ne misliš ništa loše samo sve radiš na kriv način“ Uhvatila sma ga za vrat i priklještila uz zid. „reci mi moju budućnost onda.Šta će biti sa mnom? Hoću li ikada saznati šta sam ja? Znam da nisam dobra vila ali želim to biti. Kako to postići?“ „Nećeš nikada biti dobra vila“ reče on „ Jednostavno nisi takvog karaktera, Ali saznat ćeš tko si. Sjeti se svojeg prvog sjećanja.“ Stavo mi je ruku uz čelo i opet sam se mogla sjetiti: Bježala sam kroz nešta šta je ličilo na kanalizaciju. Moja mama me je držala za ruku. Došli smo do izlaza i tu nas je čekalo čudovište. Izgledalo je kao da je napravljano od zelenog mulja. Moja mama se također pretvorila u čudovište i zadržala je taj zeleni mulj da ja mogu proći dalje. Penjala sam se ljestvama. Tu me je dođekao moj tata. Barem mislim da je to bio on. Ispred nas je bio helikopter. Vozili smo se s njime sve dok nas nešto nije pogodilo. Zeleni mulj nas je pratio i popeo se na helikopter. Pala sam dolje i mojeg oca više nikada nisam vidjela. „ Kako mogu naći to čudovište?“ pitala sam ga. „ I dalje se nalazi na istom mjestu i čeka te.“ On će ti odgovoriti na to tko si. Ako ga ikada uspješ naći“ „Reci mi onda šta će mi se desiti u bliskoj budućnosti“ upitah ga „ Postat ćeš vidljiva drugim ljudima kao to želiš. I počet ćeš živjeti kao ljudi u nadi da će ti to donjeti sreću. Ali neće jer ćeš se uvijek pretvarati u nesretne ljude.“ „ Pa super. Onda to neću ni raditi. Hvala na informaciji. Hoću li ikada biti sretna?“ „nećeš.“ Reče on. I to su mu bile zadnje riječi. Udavila sam ga. Al isada sam imala cilj. Pretraživati sve kanalizacije na svijetu. Sa mojom brzinom to neće tako dugo ni trajati. Ali trajalo je dugo . Godine su prolazila a ja nisam nalazila ništa. Počelo m ije biti dosadno pa sam se počela pretvarati u žene i baš kao što je ona jvidovnjak rekao uskoro su me neki ljudi mogli vidjeti. Ali to m iniej bilo ni potrebno. Ja sma uvije kbila usamljena žena koja smao nekada otiđe u trgovinu da sebi kupi jelo ( koje mi ne treba) i uglavnom sam samo sjedila u parku. I niakda nisam svhatila kako stupiti u kontakt s ljudima . Stalno sam se čudila kada dvoje ljudi zajedno prođu kraj mene. Kako im je uspjelo da se upoznaju i da se zbliže? To je meni uspjelo samo sa jednom osobom, ali ona je očito bila toliko rijetka da nešta slično ne mogu tkao lako naći.